Onihomikoza – sve šta trebamo znati o gljivičnim infekcijama nokta
Onihomikoza je gljivična infekcija nokatne ploče, ležišta nokta ili matriksa nokta koja čini jednu trećinu svih gljivičnih bolesti kože i njenih adneksa te ujedno polovinu svih bolesti nokta.
Oko 90% slučajeva onihomikoze uzrokuju dermatofiti, tj. gljive roda Trichophyton, rjeđe Epidermophyton (tinea unguium). Preostali slučajevi uzrokovani su kvasnicama (Candida) i nedermatofitnim plijesnima (npr. Scopulariopsis, Fusarium, Aspergillus, Alternaria).
Incidencija bolesti je mnogo veća od zabilježene
Smatra se da je pojavnost bolesti mnogo veća od uobičajeno zabilježenih 2–8%, od čega je zastupljenost među stanovništvom u Evropi 23%.
Promjene načina života i navika današnjeg stanovništva kao što su nošenje okluzivne obuće, izloženost vlažnim i nedovoljno dezinficiranim površinama u sportskim objektima i diseminacija različitih rodova gljiva uvelike su doprinijeli porastu učestalosti gljivičnih bolesti noktiju u svijetu.
Faktori rizika
- postojanje gljivične infekcije kože stopala (tinea pedis)
- od prije postojeća distrofija nokta
- starija životna dob
- imunosupresivna stanja
- periferna vaskularna bolest
- periferna neuropatija, najčešće u sklopu šećerne bolesti
- hiperhidroza – prekomjerno znojenje
- psorijaza
- trauma i deformacija stopala
Nošenje okluzivne obuće i čarapa koje onemogućavaju kruženje zraka unutar obuće te doprinose pojačanom znojenju stopala uzrokuje stvaranje vlažne okoline koja pogoduje nastanku i širenju gljivičnih bolesti, što se događa i u kontaktu s raznim vlažnim površinama, npr. bazeni, svlačionice, strunjače.
U današnje vrijeme s porastom trenda ugradnje vještačkih noktiju ili takozvanim trajnim lakiranjem, ''geliranjem'', raste učestalost dermatomikoza u mlađoj ženskoj populaciji.
Nokti prstiju stopala češće su zahvaćeni od noktiju ruku
To je zbog njihovog sporijeg rasta, smanjenog snabdijevanja krvlju te česte tamne i vlažne okoline.
Bolest najčešće počinje na slobodnom rubu nokta i njegovim bočnim dijelovima kao bjelkaste ili žućkaste mrlje koje se šire prema bazi nokta. Kasnije se mogu pojaviti odvajanje nokatne ploče, tzv. oniholiza, i subungvalna hiperkeratoza koja uzrokuje zadebljanje nokta te na kraju njegovo uništavanje i mrvljenje.
Onihomikoza i njene posljedice – više od estetskog problema
Dermatomikoza nije samo estetski problem koji uvelike opterećuje pacijente, smanjuje samopouzdanje, uzrokuje stid, promjene svakodnevnih navika, pa čak i strah od pojavljivanja u društvu zbog ponekad izrazite deformacije nokta.
Povremeno zbog ograničenja kretanja kao rezultata izrazitog zadebljanja nokatne ploče i bolova onihomikoza može posredno dovesti do pogoršanja periferne cirkulacije te posljedično venske staze i dijabetičkog stopala.
Olakšan je i razvoj bakterijske infekcije jer je neliječena onihomikoza stalan izvor infekcije. Gljivična infekcija može se proširiti s nokta na druge dijelove tijela i uzrokovati bolest kod druge osobe.
Liječenje onihomikoze je pravi izazov
Budući da su gljivične infekcije uzročnik tek polovine distrofija nokta, potvrda gljivične bolesti je vrlo bitna jer u protivnom, ako bolesnik nema onihomikozu, izbjegavamo dugotrajna i neuspješna liječenja antimikoticima.
Kod ranog prepoznavanja infekcije i zahvaćenosti manje površine nokatne ploče jednog ili nekoliko prstiju intenzivna terapija lokalnim antimikoticima, često uz hemijsku ablaciju nokatne ploče keratoliticima, pokazala se efikasnom kod redovne i dugotrajne primjene.
Na tržištu postoji velik broj medicinskih sredstava za lokalno samoliječenje onihomikoza kod kojih je čest mehanizam djelovanja usporavanje rasta i razmnožavanja gljivica zbog snižavanja pH u noktu. U kiseloj okolini gljivični enzimi keratinaze ne mogu razgraditi keratin kao glavni izvor hranljivih tvari, a posljedica je sprečavanje rasta i razmnožavanja gljivica.
U lokalne oblike liječenja ubrajaju se također terapija laserom, fotodinamska terapija i hirurška terapija.
Kod uznapredovale ili raširene onihomikoze liječenje se danas naročito zasniva na sistemskoj terapiji, bez lokalne terapije ili u kombinaciji s lokalnom terapijom. Sistemska terapija je izbor liječenja nakon što se ranije isprobana lokalna terapija pokazala neefikasnom, ako je zahvaćeno više od 50% površine distalnog dijela nokatne ploče, zahvaćen matriks nokta ili je zahvaćeno više noktiju.
Da bi poboljšali učinak terapije i ograničili recidive, pacijenti ne smiju koristiti tuđe peškire, čarape ili obuću, trebaju rezati nokte na kratko, održavati nokte i kožu stopala suhima, no hidriranima, nositi upijajuće pamučne čarape koje se peru na temperaturi ≥ 60 °C, koristiti natikače u javnim tuševima, bazenima i garderobama, dezinficirati pribor za nokte prije upotrebe, upotrebljavati prašak ili sprejeve protiv gljivica za obuću te raditi na održavanju zdravlja i kontroli hroničnih bolesti.
Zaključak: ako postoji sumnja na onihomikozu, preporučuje se rano postavljanje dijagnoze i liječenje s ciljem rješavanja infekcije i ponovnog rasta zdravoga nokta. Ako dovoljno rano započnemo liječenje, svakodnevnom primjenom lokalnih preparata tokom 6–12 mjeseci onihomikozu možemo uspješno liječiti i time spriječiti dalje širenje infekcije na druge dijelove tijela ili druge osobe te spriječiti potrebu za uvođenjem sistemskih lijekova.
